Borim se sa sobom.
Skačem po istrošenim starim daskama pozornice.
Ups, propustih nešto.
Ipak, imam, još uvijek, dovoljno digniteta da se ne spustim na tu razinu.
Što me razara:
Mnogo toga.
Ljubav iskazivana na krive načine.
Patriotizam.
Materijalizam.
Dvoličnost.
Kriza.
Omojbože.
Gubimo li se u globalnom egoizmu?
Stanimo.
Stop, stop, stop.
Trebamo očistiti svoje ogledalo.
Nije dovoljno gledati.
Treba, vidjeti,
dakako, i uvidjeti.
Tašti smo.
Tužno.
A tek naivni.
Naivnost? Druga riječ za nadanje ili?
Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući
svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je
život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati.
(Richard Bach)
Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo.
(Antonie de Saint Exupery)
Ako želite izbjeći kritiku, ne recite ništa, ne radite ništa i budite
ništa. (Albert Einstein)
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. (Sri Chinmoy)
Ja nisam tijelo koje ima dušu,
ja sam duša koja ima jedan vidljivi dio zvan tijelo. (Paulo Coelho)